Društvo zasnovano na znanju 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 15 | Nivo: Nastavnicki fakultet

Sadržaj
Uvod………………………………………………………………………...…….2
Pojam društva zasnovanog na znanju………………………………………….3
Razvoj društva zasnovanog na znanju…………………………………………5
Koncept naučno-tehnološkog razvoja………………………………………….6
Obrazovanja kao osnov razvoja društva zasnovanog na znanju…………….8
Permanentna edukacija………………………………………………………..10
BiH i društvo znanja………………………………………………….……..12
Zaključak…………………………………………………………………….…14
Literatura……………………………………………………………………….15
Uvod
Pitanje razvoja ekonomije i društva danas, na početku XXI vijeka umnogome je evoluiralo i prevazišlo teorijska razmatranja koja su bila važeća u drugoj polovini prethodnog vijeka. Od nekadašnjeg koncepta razvojne teorije zasnovanog na prirodnim ograničenjima u mogućnostima ostvarivanja visokih stopa rasta u dugom vremenskom roku, na početku posljednje decenije XX vijeka uobličava se, danas važeći razvojni koncept – koncept održivog razvoja.
Teorijsku podlogu koncepta održivog razvoja predstavlja prelazak na razvojni koncept zasnovan na novoj teoriji rasta, sa opredmećenim znanjem i kompleksom naučno-tehnološkog razvoja u centru pokretačkog mehanizma savremenog razvoja. Umjesto nekadašnjeg koncepta prirodnih komparativnih prednosti u modernom shvatanju razvoja dominiraju ostvarene komparativne prednosti, umesto prirodnih resursa kao odlučujuće determinante brzine rasta i razvoja nacionalne ekonomije, javlja se brzina kreiranja inovacija i sposobnost jedne privrede da ostvarena teorijska znanja pretoči u nove tehnologije, umjesto nekadašnjeg poimanja bogatstva mjerenog fizičkim i finansijskim kapitalom, danas se pod ključnom determinantom nacionalnog bogatstva podrazumeva sposobnost generisanja novih znanja, ideja, inovacija i tehnologija, odnosno kreiranje i raspolaganje humanim kapitalom.
Razvoj globalne ekonomije omogućen je prije svega materijalizacijom bazičnih pronalazaka iz perioda tzv. treće tehnološke revolucije koja se dešavala dominantno tokom posljednje tri decenije XX vijeka, prije svega u tehnološki i ekonomski najrazvijenijim zemljama i regionima svijeta. Razvoj sektora informaciono-komunikacionih tehnologija, proizvodnje i upotrebe novih materijala, mikroelektronike, robotike, genetskog inženjerstva i drugih privrednih sektora, doveo je do neslućenih mogućnosti umrežavanja i povezivanja robnih, a naročito finansijskih tokova, koji se do skora nisu mogli ni zamisliti. Umjesto prirodnih resursa, plodne zemlje, mineralnih izvora i raspoloživog kapitala, kao dominantan razvojni resurs savremene ekonomije u gotovo čitavom svijetu postali su primjenjeno znanje, obrazovanje i nauka.
Izgradnja društva zasnovanog na znanju je globalni imperativ, a neki aspekti puta ka društvu znanja su identični za sve zemlje. Na nivou organizacije, to je razvoj platforme znanja - kompleksne strukture na kojoj počiva razvoj i uspjeh cjelokupne organizacije.
Pojam društva znanja
Pojam društvo znanja vezuje se za gurua američkog manadžmenta Petera Drakera. U svojim knjigama Menadžment u praksi (1954), Postkapitalističko društvo (1993), Moj pogled na menadžment (Novi Sad, 2003), on dokazuje da da je moderno društvo od 1945. zasnovano na znanju ili društvo u kome znanje ima ključnu ulogu. Takođe, tvrdi da je znanje tokom istorije kulture bilo vezivano za ličnost, a naglo je počelo da se vezuje za rad. ’’I na Zapadu i u Aziji, znanje se uvijek vezivalo uz ličnost, na ono što se odnosi na biće, na postojanje. Skoro preko noći, ono je počelo da se vezuje uz delanje, činjenje. Postalo je resurs i oruđe, korisno dobro. Do tada privatno dobro, znanje je skoro preko noći postalo javno dobro’’

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]